Biti mala djevojčica
izgubljena na stazama odrastanja,
kada zaboli istina..
Možda je to kazna Bogova,
zbog prijašnjih grijehova...
Al i ja sam običan smrtnik,
preveliki patnik,
koji kamatama otplaćuje dugove,
na greške nečije,
na greške prijašnjeg života...
...MOŽDA!?...
28. studeni 2007 17:08:00, neko zaljubljen
svi mi placamo za nesto...ne treba da nam to tesko pada,jer sto se mora,mora se...pozdrav
28. studeni 2007 17:22:00, nevina_suza
da,svi mi plaćamo svoje ili tuđe greške..i hoćemo(nećemo,moramo se nositi s njima..a možda..kiss
29. studeni 2007 17:22:00, mR.kNOT
sad kad si ih postala svjesna - u sljedećem životu se nadaj boljem! hehe
6. prosinac 2007 11:35:28, tisinaa
sve nam je onako kako shvatimo, ako misliš da je nešto kazna, vjerojatno će se to i pretvoriti u kaznu, a ako želiš mijenjati kaznu pokušaj gledati pozitivno, (lako je reći, ali i ja se često isto pitam), lijepi pozdrav!
6. prosinac 2007 11:53:40, gospar
Pa već odavno sam ja mila rekao da svi mi nosimo neki svoj križ...ipak mislim da je najviše stvar u nama samima...kako na sve to gledati, najbolje možda "okrenuti" stranicu života :) eh znam lako reči, ali teško napraviti ;)
10. prosinac 2007 5:55:19, majolina
veoma jake reci... ali ponekad ne treba gledati na to tako kao da otplacujemo dugove, vec da nas zivot uci necem novom, pa makar i bolelo... ali kada to prodjemo, imamo recimo jedno vise znanje...
10. prosinac 2007 5:55:20, majolina
veoma jake reci... ali ponekad ne treba gledati na to tako kao da otplacujemo dugove, vec da nas zivot uci necem novom, pa makar i bolelo... ali kada to prodjemo, imamo recimo jedno vise znanje...
10. prosinac 2007 23:03:00, žeky
ah to možda će nas proganjat mnogo mnogo vremena...bolje ga izbaciti iz rječnika
12. prosinac 2007 22:44:05, angy
tako jednostavno...tako izricito...snazno.....prekrasno i dirljivo.....FANTASTICNO.....
13. prosinac 2007 8:50:28, bungula
lijepo si ovo ispisala - kratko, iskreno i snažno...i sama sam odrastala s takvim osjećajem, mnogo toga čitala , proučavala, tražila...kopala po sebi!
...da, neki se rađamo sa zatamnjenim srcem, od njegove boli uporno bježimo, a onda nas ona stigne i lomi, lomi...ali dokle od gospodara vremena ne dođe trenutak spuštanja u njega, moramo biti strpljivi, velikodušni do sebe, drugih i svoje boli ...i uskrsnuće će se roditi! ...kao Tinova Zlatna kolajna oko vrata...Vjeruj u svanuće i uživaj u svakom novom danu koji ti se poput bijelih leptirovih krila smješka otvaranjem očiju ...i doći će tvoj dan...Vjeruj! ...crna orhidejo! Pusa
17. prosinac 2007 11:09:21, medeja7
noćas sam te sanjala...sanjala tvoje riječi...zabrinula sam se...Nadam se da si dobro(((hug))).Vrati se.Kiss:)))
31. prosinac 2007 16:42:57, gospar
Orhidejice...nema te...Pregršt Zdravlja i Sreće, te ostvarenje svih Snova, pa i onih skrivenih želi ti Gospar od srca :)
2. siječanj 2008 14:55:52, true serendipity
draga orhidejo, želim ti sve najbolje u novoj godini! kiss
p.s. fališ :)))
"Vrijeme je da zaboravim sve
i priznam sebi šta istina je.
Preko noći u mrak
i da mi ne budeš drag
to malo, malo teže je.
Vrijeme da shvatim kakav je svijet,
da to što volim nije dovoljno,
jer dobrom dobro je sve,
a lošem ostaje najbolje,
a ja sam predobra, zar ne?"
26. studeni 2007 18:40:00, medeja7
ti budi uvijek ono što Jesi...a Ti znaš...Ti umiješ...Ti osjećaš kada je VRIJEME...Kiss:)))
26. studeni 2007 20:06:00, tricia
joji.... dok ne priznaš sebi neke stvari....nećeš moći ni drugima...pozdrav...
26. studeni 2007 21:14:00, nevina_suza
tvoje pjesme su predobre,tako da vjerujem i da si i ti..teško je priznati istinu..jako teško..pozz:)
26. studeni 2007 22:42:00, true serendipity
ma bitno da si svoja i da nam tako krasno pišeš pa makar aj uvijek kasnila na postove ;))) pusa i laku noć :)))
"Putem moje sudbine upoznala sam dva čovjeka, jedan je volio mene a drugog sam voljela ja" . Razmišljam o riječima gore navedenim, za oko su mi zapale te riječi i što više razmišljam shvaćam da je to baš ono što se dešava kod mene.
Sjedim i razmišljam, biram riječi... Kako da objasnim osjećaje i ljubav, ono što osjecćam! Gledam oko sebe, nigdje nikog! Da, sama sam kao i obično! Slušam glazbu i opet jedan stih od pjesme "gdje god pođem tebi idem, na tu stranu sve me vuče, svi žive za svoje sutra a ja još za svoje juče" Da li je stvarno tako? Da li je moguće? Što više razmišljam shvaćam da je tako. Nekad davno sam bila jako sretna i prvi put zaljubljena, zaljubljena do ušiju što se kaže! Prvi put sam zavoljela jako, iskreno, naivno! Bio mi je sve a i ja njemu. Nismo mogli zamisliti jedno bez drugog, ali ipak tad me je zabolilo kao nikad. Ne fizički nije me ništa bolilo, ali unutra srce se rasulo u sitne komadiće koje je tako teško skupiti u ono prijašnje! Ostavio me, otišao drugoj! Plakala sam, plakala za njim, za nama i za onim sto smo mogli biti! Oko Dvije godine sam živjela za njega, budila se s njegovim imenom na usnama i noću prije spavanja bih mislila o našoj budućnosti zajedno i ako je tad bio s njom! Nakon nekoliko godina, vidjeli smo se opet! Da, bio je s'njom, ali osjećaji su me ponijeli i jedne predivne noći bili smo zajedno! Ja i On, bas onako kako smo uvijek maštali! Ljubio me tako strasno i znala sam da griješim, da on ima curu i jaku ozbiljnu vezu i da se ženi njom ipak voljela sam ga poslije svega! Znala sam da nakon ovoga, meni će biti još gore a on ce glumiti kao da ništa nije ni bilo! Baš tako je i bilo, sutradan sam ga vidjela s njom ruka u ruci, ljubi nju a sinoć sam to bila ja! Mene nije ni pogledao, kao da nisam postojala. Osjećala sam se jako jadno mada znala sam da sam uradila ono što sam morala, ne kajem se! Suze su krenule, pitala sam se zasto baš ja? Zašto baš ja da ovoliko patim i čije grijehe ja to plaćam? Znala sam da je on ljubav mog života, da nijedan ga ne moze zamjeniti i da cu ga vječno voljeti! Znala sam da život ide dalje, ali da to ne znači da cu ga zaboraviti! Baš tad sam upoznala drugog tipa! Bio je mnogo lijepši od bivšeg, barem tako su govorili,meni je bilo svejedno! Izgled manje više! Kad nekog voliš, stvarno izgled nije važan! Možda ono samo iz početka ali kad nekog zavoliš onda može biti najružnija osoba na svijetu ti ćes ga još voljeti! Već se u gradu počelo pričati da umirem za bivšim, da ne mogu bez njega i da me može imati kad poželi! To mi je još gore padalo, i ako srce već slomljeno ipak je jos boljelo! Odlučila sam da dam šansu tom jadnom baksuzu,i čije li je on grijehe plaćao kad me tako zavolio!? Bio je stvarno lijep, sve što bih cura mogla htijeti od dečka! Mnoge su htijele s njim, ali jednu stvar nikako da shvatim..od svi tih silnih cura koje su ludile za njim on baš da mene izabere... išla sam s njim dugo i još sam s njim! On nije uspio zamjeniti njegovo mjesto,nažalost ma koliko se ja nadala i vjerujete jer kad jednom nekog iskreno tako zavoliš nikad ama nikad baš nećeš tu osobu preboliti i zauvijek će ti biti u srcu. Onako kako ja volim njega on voli mene i zato mi ona dva stiha pašu...dva čovjeka, jednog sam voljela ja drugi je volio mene .....i da ja još živim za svoje juče jer sjećanja su sve sšto imam i dajem ovom sadašnjem sve što mogu jer najgore je voljeti nekog i znati da te ta osoba ne voli! Ne znam nisam ja neke stvari ovdje ni opisala ali šta pokušavam je reći da nemojte nikad reći da vrijeme liječi rane jer nije istina ..vrijeme ti samo ukaže nove prilike...nikad ne reci da možes dva put iskreno voljeti jer ni to nije istina jednom kad iskreno, snažno zavoliš..a drugog možeš voljeti ali ima ona izreka "voljela sam nekog i voljet cu nekog ali nikad nikog kao nekad nekog" pa vi razmislite...uglavnom nemojte se kajati jer život je kratak i živite onako kako možete a to jest najbolje što možete.. Ja vam želim puno sreće u ljubavi i zdravlju!"
22. studeni 2007 19:06:00, blef
što loviš, nikad nemožeš uhvatit... tako ni onaj tip tebe, ni ti onog trećeg... to ti je ka igra sa sjenama
22. studeni 2007 19:08:00, medeja7
sve si tako lijepo i iskreno napisala...mislim da se svima...bar jednom...dogodila ista ili slična situacija...ali moramo dalje a znaš TI dobro koliko je Život lijep...uživaj...Kiss:)))
22. studeni 2007 22:14:00, true serendipity
imaš pravo - vrijeme ništa ne liječi... ali treba dalje... mora se... kiss :)))
23. studeni 2007 7:46:00, natuknica
Možda zvuči okrutno, ali mislim da bi mene najviše boljelo razočaranje da sam mogla svoje osjećaje dati nekome tako sebičnom, tako bez poštovanja prema meni i prema ljudima općenito. Onaj prvi očito nikada nije volio ni tebe niti tu curu za koju se ženi, pitanje je može li voljeti uopće? Zašto zamišljati budućnost s takvim čovjekom?
23. studeni 2007 8:09:00, Covet
Komentar Natuknice je kao gumbić za realnost. Razmisli što ti čine i što činiš. Pozdrav. :-))
23. studeni 2007 14:01:00, nevina_suza
slažem se da vrijeme ne liječi rane,ali zato ljubav liječi..nemoj žaliti za nečime/nekime čega više nećeš imati..život ide dalje,s njime ili bez njega..živi i uživaj u sadašnjosti..kss :) sretno
23. studeni 2007 22:05:00, tricia
hm....kako si ovo napisala.... stvarno tužno...e kad bi bar mogla i ovoga zavoljeti kao bivšega....drži se....
24. studeni 2007 9:50:00, gospar
svi mi mila nosimo neki svoj križ...u sebi...ili na sebi... život je često stvarno veoma čudan, ali moramo ga živjeti i pokušati to na najbolji način napraviti :))
17. studeni 2007 16:43:00, mladi luk
Kako to da ti ostavljaš vesele komentare kod mene, a na svom blogu pišeš ovako tužne postove? I ne samo ti, naišao sam na još neke blogove sa tužnim postovima. Hm. Izgleda da je bašta i moja gredica mjesto sa posebnim.. E, ne znam sad kako se to kaže, ali sigurno piše u rječniku Bratoljuba Klaića, ali tko će sad listati to, pa taj rječnik ima više od 1000 strana. Crna_orhidejo, predlažem novi plan kako bi osvanuli veseli postovi. Pa da promijeniš i boju orhideje. Ipak smo mi susjedi, biljke, zar ne? Zemljaši :)).
17. studeni 2007 16:57:00, medeja7
O, Luk me totalno zbunio...Puno si rekla...možda na neki drugi način...na koji nisam navikla da progovaraš...Krivnja...može nanijeti previše boli...ali dobro da si je bar ovdje izbacila...sada moraš to sama sa sobom "staviti na svoje mjesto"...život ide dalje, a znaš ti dobro kako je Život lijep.Kiss:)))
17. studeni 2007 17:08:00, crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)
@mladi Luk-eh...dragi moj Luče!ti mi uvijk uspiješ izmamiti osmijeh na lice,neznam dali je to zbog toga što smo ˝zemljaši˝...ili...no dobro!obećaj da će biti veselije i bolje,no daj mi malo vremena,može?:)) @medeja7-da,znam da je život ljep,no ponekad te stisne i tako zaboli da bih poželjela izaći iz svoje kože...no,znaš ti mene!preživljela sam i gore,jaka sam i neću dat nikome da me slomi!velika pusa:))
17. studeni 2007 17:22:00, natuknica
Osjećaj krivnje nije dobar. Kajanje je ok. Ono nam pomaže da uvidimo pogriješke i krenemo naprijed, vedro, i izbjegavamo njihovo ponavljanje. S osjećajem krivnje možda nećemo ponoviti istu griješku, ali ćemo učiniti mnoštvo novih propusta.
17. studeni 2007 17:33:00, Covet
Znaš što ... nasmiješi se, a može i malo glazbe, možda neki topli tonovi ugriju ovaj hladni dan. :-))
17. studeni 2007 17:33:00, gospar
eh da....krivnja... ma bilo bi najbolje da je nema, jer nikad se stvarno ne može znati ko je i da li je kriv... najbolje o tome i ne razmišljati, ali eto dobro je što si izbacila to iz sebe...makar ovdje.. pa zbog toga i postoji blog :))
18. studeni 2007 2:19:00, anit_5
takva sam ja bila nekada...ali nadam se da se to više nikada neće ponoviti...jer želim voljeti,a ne povrjediti....mislim da sam to i našla... pozz
18. studeni 2007 12:02:00, uzorita
@Orhidejo, do ovoga: "Jer ti si predstavljao moj svijet...ti si bio boja prirode...bio si vječno sunce..." kao da sam ja pisala. Prekrasno si to opisala, potpuno si me iznenadila, dosljedna sebi, samozatajna! Veliki pozdrav
18. studeni 2007 13:58:00, bungula
lijep i duboko iskren tekst - osjećaj krivnje čim prije van! - kroz prozor jasnoće uvida ...sretan put ispred, Orhidejo
19. studeni 2007 8:55:00, true serendipity
ne osjećaj se krivom, ne opterećuj se njome - nikada nikome ništa dobra nije donijela... što je bilo, bilo je, samo nastavi dalje... veliku pusu i zagrljaj ti šaljem :)))
19. studeni 2007 19:13:00, Go!
svi mi često živimo ili u budućnosti, ili se vraćamo prošlosti. prošlost je bila, budućnost će doći, treba živjeti danas...
20. studeni 2007 16:04:00, nevina_suza
iskren,oduševila si me..totalno..kao da si opisala jedan dio mene..ja uvijek imam osjećaj krivnje..pročitala sam da to ima veze sa mojim horoskopskim znakom,ali..nadam se da su lijepi dan ispred tebe..kss
20. studeni 2007 20:42:00, tisinaa
krivnja je jako ružan osjećaj, koji nas polako uništava, zato uđi u sebe i raščisti to sa sobom, riješi se tog osjećaja i zalepršaj slobodno u novi dan, lijepi pozdrav!
20. studeni 2007 21:52:00, Rajna
Nema mjesta osječaju krivnje!Ono što radiš ima smisla... samo treba vremena...
mjesec kupa lice pjesnika
noć je kuća griješnika
u njoj živim vječno od te tuge
što mi ne skida suze
čujem prokleti zvrkut ptica
nebo boje očiju zbog kojih puca svaka žica
tamburica noćas šuti
da se čuje pjesma što ću pustit
zadnji jecaj tambure,ton nemoj pustit
ko u meni život u tebi da mogu pjesmu ubit
ma neka ubije,nek potrga ti žice
nek ih razbaca širom slavonske ravnice
al ja naću ih sve do zadnje i vratit na sunce danje
da blista i da sjaji
tamburica opet svira i znam da nisi onaj stari
više neću,neću sebi dopustit grešku
neću dopustit nijednom da u meni
stiša pjesmu
više neću dopustit nijednom da u meni
ubije pjesmu . . .
28. listopad 2007 20:41:00, true serendipity
tako i treba!! oduševila me ova odlučnost na kraju... pusa velika :)))) slavonija?
28. listopad 2007 20:47:00, medeja7
bravo...kada nešto odlučiš kao da postaješ ptica prostora...be free...Kiss:)))
29. listopad 2007 0:35:00, Dark princess
i nemoj dopustit, greške su tu da učimo iz njih, a ne da ih ponavljamo..hehe..pusek
29. listopad 2007 2:22:00, mladi luk
Sad vidim šta je u poeziji, hehe. Pa svatko može tumačiti stihove na svoj način kad je tako i uopćeno. Možda sam to trebao shvatiti u petom osnovne, ili kad sam drugi put išao usedmi. Nikad nije kasno, rekli bi oni koji su osnovnu i srednju završili za samo 12 godina. Ha.
29. listopad 2007 14:35:00, Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)
prekrasno!!!!!!!!jecaji tamburice...pusa
30. listopad 2007 0:54:00, uzorita
@Orhidejo, zbog ovoga bloga zavoljeh Slavoniju beskrajno, evo bar neko dobro zar ne. Pjesmu ćeš slušati dok svira... Laka ti noć
30. listopad 2007 11:49:00, srebromalo
Haj! Benissimo,hvala kaj posječuješ moj blog i ostavljaš komentare.Sory,kaj te ne posjećujem često.Pozdrav i čitamo se :)
31. listopad 2007 21:39:00, bungula
"al ja naću ih sve do zadnje i vratit na sunce danje" - zar nisu optimizam i vjera uvijek lijepi na kraju svake pjesme ili priče...lijepo zvuči! Pozdrav
1. studeni 2007 20:29:00, coffee
Čitam tvoje pjesme redovito, i svaka mi ima nešto dobro, nešto posebno ... Al ova... Priča, pjesma, umjetnost. Il kojim već redom. Pozz
2. studeni 2007 20:22:00, nevina_suza
predivno..savršeno..tamburice..cvrkut ptica..moja Slavonija..kiss :)
2. studeni 2007 23:33:00, belfegora
procitah u dahu... iako je meni dalmacija ono sto je tebi slavonija, osjecaj je isti i razumije se na svim podnebljima :D stvarno lijepo :)
3. studeni 2007 20:11:00, tisinaa
lijepo, a pjesma i treba živjeti vječno, ona nosi u sebi ljepotu i čini nas boljima, lijepi pozdrav!
da moja draga crna orhideja,neka pjesma zauvijek živi u tebi bez obzira na sve..ne daj se nikome..pusa
10. studeni 2007 17:56:00, medeja7
od srca HVALA na orhideji...baš si...ste me razniježile...CMOK:)))
13. studeni 2007 8:20:00, ptica selica (Neregistriran) (Neregistriran)
lijepo...tamburice ne daj se..:)
14. studeni 2007 14:22:00, LARA (Neregistriran) (Neregistriran)
prekrasna melodija...tamburica za dušu:)
Kroz prozor mi rumen zore
najavljuje novi dan,
snene oči ja otvaram
i napuštam sanjani san...
U njemu sam ptica bio,
lebdio nad selom svojim,
promatrao stare pute,
sokake i šume žute.
Kroz sokake i tamne sjene
šute,žure i nestaju
tamo gore iznad sela
kod grobova i raspela.
Malo ljudi dragih znanih
iz djetinjstva starih dana
s kojima se susretao
i životu radovao.
Koliko će rumen zora
najavit´ mi novi dan,
koliko ću noći sanjat´.
kao ovaj čudan san...
S.Benasić
25. listopad 2007 21:27:00, tisinaa
kad bi to znali, možda se ne bi zori radovali, lijepi stihovi, lijepi pozdrav!
Voljela bih samo malo
poviriti u svijet prošlosti.
Pomirisati ljeto
osjetiti ljubav
dodirnuti tebe...
Ne tražim mnogo
samo minutu dvije
da budem tamo
gdje nitko bio nije.
Samo zrno magije
i bit ću tamo,
baš kao i prije
tako gdje nitko nije.
Pokucat ću na vrata snova
na vrata proslošti
osjetit ću opet tvoje oči
i ljubav koja se u njima krije.
Bit ću opet tamo,
tamo gdje nitko bio nije.
Postoji li magija?
Postoje li vrata prošlosti?
Mogu li ući tamo
gdje smo bili smo ti i ja?
Bili smo nekad,
bili smo prije.
Hoću li ikada više osjetiti
ono sto nitko neće i nije?"
22. listopad 2007 15:21:00, belfegora
nikad nisam bila za vracanje u proslost, uvijek, koliko god se mi zavaravali, postoji razlog zasto je rezultat bio kakav je... tako da se nadam da ces osjetiti, ali ne u proslosti, vec u novoj i boljoj buducnosti :)
22. listopad 2007 15:51:00, medeja7
Mislim da je prošlost dio nas...ja ne živim u prošlosti ali živim s njom...Tvoje riječi žive...žive u sadašnjosti kroz prošlost...Kiss:)))
22. listopad 2007 18:04:00, natuknica
He, he, Medeja je dočekala priliku da kaže kako ona ne živi u prošlosti već s njom. ;) Pazi da u potrazi za vratima prošlosti ne propustiš mnoga vrata budućnosti. :)
22. listopad 2007 20:40:00, majolina
mislim da ti je Belfi vec sve lepo napisala, tako da potpisujem njene reci... proslost moze da zivi u nasim glavama, ali vracati se u nju nije preporucljivo... :)
22. listopad 2007 22:58:00, true serendipity
nema vraćanja u prošlost... kako je medeja jednostavn rekla, prigliš je i ideš s njom... a sve dok to ne napraviš progonit će te... teško je, ali bila si ti i kroz gore... veliku ti pusu šaljem :)))
23. listopad 2007 6:15:00, fishy
Bolje je ne tražiti ta vrata, jer kad ih jednom nađeš, pitat ćeš se kako ih zatvoriti a to zna biti jako teško.
23. listopad 2007 20:56:00, žeky
iskreno postoji razlog zašto je nešto prošlost slažem se s belfegorom u tome al u tebi vidim još uvijek rade osjećaji kao i kod mene..
23. listopad 2007 22:00:00, bungula
"Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju" - G. Santayana Složila bih se s medejem i dodala ...bježati od nje je isto kao i bježati od sebe! Lijepo napisano...pozdrav
23. listopad 2007 23:14:00, tricia
hej...pa šta da ti kažem... pjesma je lijepa...ali zašto živjeti u prošlosti...
Ostavi me samu u ovom surovom svijetu-
mjestu gdje se tuga širi zrakom,
a suze ruše snove beznadnih sanjara.
Ostavi me u mračnoj ulici bez prolaznika
da nema svjedoka toj agoniji bola,
ironiji života,cinizmu sreće.
Ostavi me ali ne govori ništa
jer svaka tvoja riječ gasi nadu
baš kao što voda gasi vatru.
Okreni se i otiđi.Odšetaj u prošlost,
izgubi se u njenoj tami.
Zaboravi na vrijeme, ne čekaj na spas.
Okreni se i otiđi.Magla nek prekrije sjećanja,
vrijeme izbriše uspomene,
a bol izliječe suze.
Kad nostalgija zavlada mojim životom
okrenut ću se za tobom, pružiti ti ruke
i pokazati put do mračne ulice bez svjedoka
u surovom svijetu gdje beznadni sanjari
pletu mreže srušenih snova.
Stajat cemo tamo, zarobiti vrijeme,
sve dok stvarnost ne odnese iluziju
izgubljenu negdje u vrtlogu života...
13. listopad 2007 16:52:00, medeja7
ja sam bila u "takvoj" ulici...jednom, davno...izašla sam...i ti ćeš, sigurno...jer vrijeme ne možemo zarobiti...Kiss:)))
13. listopad 2007 22:30:00, Teta Dany
duboka pjesma, dobra. Najvise mi se sviđa onaj uvod na vrhu stranice. pusa*
13. listopad 2007 22:51:00, ptica selica
Tužno mi je, ali prelijepo. Nadam se da će osvanuti, i da mrak neće prekrivati te ulice... sretno..
14. listopad 2007 8:58:00, true serendipity
i ja se, kao ptica selica, nadam nekoj tvojoj zori i ulici koja nije mračna i pusta... ako već odlazi, ne moraš i ti... predivna pjesma. pusa :)))
14. listopad 2007 14:57:00, Rajna
Nikad nismo sami, čak ni onda kad ne vidimo nikoga... to je točno rečeno.. mi samo Nevidimo, a netko je uvijek tu :o)
15. listopad 2007 19:42:00, uzorita
Ah koja krasna pjesma Orhidejo! Ja sam isto sama u surovom svijetu, no bila sam izgleda oduvijek sama. Moram se nositi sa novonastalom spoznajom... Pozdrav
15. listopad 2007 20:49:00, true serendipity
tek sam sad primijetila da smo kod fishy ostavile sličan komentar... hmmm... pusa :))))
15. listopad 2007 21:40:00, Dark Angel 7
Ostavi me u mračnoj ulici bez prolaznika da nema svjedoka toj agoniji bola, ironiji života,cinizmu sreće. Ovo mi se jako sviđa.. iz osobnih razloga... :( pusa... kiss
16. listopad 2007 13:07:00, belfegora
sad kad sam se napokon udostojila sve procitat nece da mi ostavi komentar da mi se svidjaaaaa :'( smrc...
16. listopad 2007 13:07:00, belfegora
evo sad hoce:) uglavnom nemoj ostajat u mracnim ulicama, a mi se ubuduce i cesce citamo, sad bih mogla pokoju vecer provesti i kod kuce :) cuvaj se...
18. listopad 2007 20:02:00, medeja7
(((HUG)))...kopiram Natuknicu...ali ona se neće ljutiti...Kiss:)))
19. listopad 2007 20:12:00, crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)
@svima vam šaljem pusice :))
20. listopad 2007 16:50:00, DAMJAN (Neregistriran) (Neregistriran)
kako si samo to ljepo sročila,kao i uvijek!navrati:))
26. srpanj 2008 10:56:18, Anoniman (Neregistriran)
Glupo,nema nikakvog razuma vi ste ludi i najgori jedite go........
4. listopad 2007 23:26:00, crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)
@nenadjebivi1973 postoje bijele i crna farba
5. listopad 2007 0:20:00, natuknica
Pomiriši vjetar, utopi se u ljepoti zvijezda i zaboravi na njega! :)
5. listopad 2007 9:11:00, medeja7
...vjetar te može odnijeti daleko...daleko...i dalje...i do njega, i od njega...Kiss:)))
5. listopad 2007 11:19:00, srebromalo
Haj! Prekrasna pjesma.Hvala na posjetu blogu i komentaru.Pozdrav i čitamo se :)
5. listopad 2007 12:23:00, true serendipity
nemoj biti KAO vjetar... BUDI vjetar... i prišapni mu nešto u snu... pusa :))))
5. listopad 2007 14:07:00, Dark princess
lijepo...misli i snovi imaju moć da nas odvedu negdje daleko čak i do osobe koja već dugo nije s nama..pusek=*
6. listopad 2007 3:30:00, mladi luk
Al' ste svi odvje romantični, samo ja pišem priče, svi ostali pjesme. Bravo, bravo! :)
6. listopad 2007 8:28:00, una tonkovic
bas lijepo divim se tvome dijelu...puno pozdrava i samo tako nastavi...........
6. listopad 2007 19:34:00, jutrikus
pjesma ti je savršena,moram priznat,kako ljudi uspijevaju sve to složit u jednu pjesmu i da tak lijepo zvuči,da ja to probam napravit, i da stavim na blog mislim da bi moj blog bio glavni za nasmijavanje svih vas
6. listopad 2007 19:53:00, medeja7
samo jedan burni pozdrav...hvala na toplim riječima...i ugodna večer...laka ti noć...Kiss:)))
10. listopad 2007 14:05:00, mladi luk
Hm, ako je noć hladna ti se uzmi dvije deke za pokrivanje. Tako i ja radim.
11. listopad 2007 20:19:00, uzorita
Pa konačno! Blog ti je po mome ukusu. Dobrim stvarima ne trebaju ukrasi, samo odvlače pažnju. I ja sam sama sa vjetrom. Pozdrav
12. listopad 2007 0:49:00, Rajna
Zašto svagdje gdje ostaviš trag piše da si ne registrirana. jednostavno te moram svaki puta ukucavat u zaglavlje da bi došla do tvoga bloga. Kod nikog nemam takav problem. :o(
16. listopad 2007 13:05:00, belfegora
napokon sam dva dana bila dovoljno 'mirna' da stignem sve ovo procitati... zaista mi se svidja:) lijep pozdrav ostavljam...
Iskoristi dane.
Ja hoću.
Jer kad umrem,
Bit će dan ko i svaki drugi
Voz za nigdje vozit će po pruzi,
Briga me hoće li se neko gušiti u tuzi.
Kad umrem,
Vrijeme neće stati,
Sunce neće prestat sjati,
Briga me hoće li itko za mnom zaplakati.......
Kad umrem,
nastavit će se cvjetova cvat,
svaku minutu otkucat će gradski sat,
briga me dal će neko da sam mrtava znati.
Kad umrem,
neko će mi možda nosit cvijeće,
neko će za me možda palit svijeće,
možda će nekog svaka suza da peče.
No, meni to neće bit važno,
meni je važno sada,
a šta će bit tada,
ko zna?
Kad umrem,
za sve će biti kasno,
živjela sam časno,
al sad mi je žao(mada, ko bi ga znao),
što nisam griješila jače,
što nisam živjela luđe.
Jer kad umrem samo grijesi znače.
Jer kad umrem sve tvoje je tuđe.
Sve ostalo ostavljaš za sobom.
Sve završava tihim grobom.
Novog života možda nema,
možda mi se ni raj ni pakao ne sprema.
Iskoristi dan.
Živi za danas.
Ne živi za juče il za sutra,
živi od jutra do jutra.
A kad ti kucne čas,
spavat ćeš vječni san.
Iskoristi svoje dane.
Ne znaš šta će bit sutra,
možda sutra ni ne svane.
Jedina realnost je ovo sada,
sve ostalo je patnja, želja, nada...
28. rujan 2007 17:57:00, natuknica
Kažu da ljudi, pred kraj života obično ne žale zbog stvari koje su napravili nego zbog onih što su propustili... ;)
28. rujan 2007 18:40:00, medeja7
Ovo kao da MENI poklanjaš...za današnji dan...za mene ja svaki dan, dan pun mogućnosti...živim trenutak...ovdje i sada...poput TEBE...a neka ove predivne riječi dobiju krila i uđu u srca mnogih drugih ljudi...Hvala.Kiss:)))
28. rujan 2007 18:51:00, Rajna
" Žao mi je što ne živim luđe, i luđe... jer sve što imam postati će tuđe" .. kud ode na tu temu...
28. rujan 2007 20:56:00, true serendipity
predivno rečeno... carpe diem... sretno s time! svi bismo trebali živjeti samo za SADA... i napraviti što više možemo za vrijeme dok živimo... pusa :))))
29. rujan 2007 13:08:00, Dark princess
lijepo,...živi svaki dan kao da ti je posljednji, jer nikad ne znaš što ti sutra donosi...hehe..=)..ljubim te=*
hej pa lijepo je ovo da iskoristimo danas ali svatko će od nas i kad umremo ostaviti utisak na neke ljude koji će nam donositi cvijeće na naše zadnje počivalište ...
30. rujan 2007 10:09:00, neko zaljubljen
Ako umrem mlad,posadi mi na grobu ruzmarin,ne dozvoli tad da naprave od toga tuzni treci cin,nek mi ne drze govore,nek drugom pletu lovore,ako umrem mlad...zaustavljen u koraku i snu...lijepo si to napisala,a meni uvijek padne na pamet ova pjesma...
30. rujan 2007 10:16:00, medeja7
Dobro jutro...dobar dan...želim da ti bude ugodan...kod mene sunce sja...Kiss:)))
30. rujan 2007 23:10:00, DAMJAN (Neregistriran) (Neregistriran)
Orhidejo,postaješ mi mračna u zadnje vrijeme,pa što se događa?pjesma je dobra
30. rujan 2007 23:19:00, tisinaa
pjesme o smrti su teške, no i smrt je sastavni dio života, treba živjeti život punim plućima, sebi na čast i zadovoljstvo tad nećemo žaliti za ničim (ako uopće možemo žaliti za nečim kad nas ne bude), lijepi pozdrav!
30. rujan 2007 23:45:00, nenadjebivi1973
lijepo je živjeti u mašti,ali tko si može priuštiti da živi od danas do sutra?! ovo nije kritika na pjesmu. pjesma mi se sviđa!!! pozz!!!
1. listopad 2007 12:39:00, janna
uhh..da ..i zaista,kad odemo sve će se nastaviti i bez nas...možda će samo negdje ostati maleni svjetlucavi trag...znak da smo postojali...
2. listopad 2007 22:04:00, bungula
...ili, svaki novi dan je novi život...ili, živim ovdje i sada! -a smrt kao crna ptica maše krilima, maše negdje gore, tamo ili dole - svejedno - daleko je...i ima krila??? Pusa životu i tebi!
3. listopad 2007 14:44:00, belfegora
iskoristi dane... svaki, bas SVAKI!!! i iako onda mozda neces osjecati, nakon casnog zivota, past ce koja suza i zapeci, i sjecanja ce ostati, i trag cemo ostaviti... necemo osjecati, al dok cvijece bude otvaralo latice bit cemo i dalje tu...
koje snažne riječi...Pitam se i JA?!!!Kiss:)))